[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
sudbina se utaplja u  trenutku dok
tišina nam ispire maske ponosa i težine s lica

ljubavni magneti  sišu zvjezdanu tekućinu naših snova

sjene su se odljepile od opustošene zemlje usahnulih mudrosti
i zajedno sa osmjehom odlutale  u plastičnu crvotočinu nepovrata

sudbina je mrtva

prihvatili smo plošnost osobnosti
dok rječi na papiru kao pustinjski vjetar raspršuju pijesak nove stvarnosti
oslobođeni letač bezbrižno leti  prema suncu i šapće:

zauvijek!!
zauvijek!!

Autor Putnik

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting