[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tanke zrake prosinackog sunca
dotakle ti sijedu, prorijedjenu kosu,
ko u pijanstvu, tijelo zabunca,
to smiju se pjege na tvome nosu.

Ah, ko da su te oci u pahulji srele,
tako mekih, a snaznih ruku;
osmjesi na usnama, ko tresnje zrele,
mogli bi, za tren, zimu da svuku!

Pogled u sekundi, sve mi je rekao,
a obrva potvrdila obecanje;
potok ljubavi, kroz mene potekao,
nebo je postalo, sve blize i manje…

I srce lupa, sve snaznije i jace,
odgovara na njezne dodire tvoje,
grudi, stidljivu zavjesu svlace,
dok njezno milujes, tijelo moje.

Autor runolist

Ova objava ima 3 komentara

  1. “Ah, ko da su te oci u pahulji srele,
    tako mekih, a snaznih ruku;
    osmjesi na usnama, ko tresnje zrele,
    mogli bi, za tren, zimu da svuku!”

    Lijepo rečeno.
    Ljubav i želja ne poznaju dob. Samo mijenjaju svoj oblik, a srcu uvijek daju ubrzanje.
    🙂

Odgovori

Subscribe without commenting