[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vec odavno otuipo na sve, osim ne na bol.

Dosta puta sam plakao, nad grobom ponosa svog,

sahranio bezbroj vojnika u sebi,

ne vijerujem vise ni sebi ni tebi, ni u Boga tog’

Noci sve cesce, ispracam u tisini, 

ni budan vise ne znam da sanjam,

Muk mi kvari, pucketanje duhana 

i duh od dima sto mi vija pred ocima.

Kupi me na tren il dva… 

i onda misli ponovo krenu…ka tebi!

Tad’ mastom ozivim, vjerat pomjesan sa liscem

sav mekan i zut donosi poznat miris tvoje kose.

I nek me nose,skitnice na kraj kosmosa,

jos par dana odklepetacu u hladnu zoru,

pogled ka moru, cekat’ sunce da oboji lice.

Sjedi cu bas na istom kamenu,gdje smo se 

prvi put poljubili, sram izubili,  gdje smo se grlili…

I nikako da izbrisem tvoje a i svoje 

otrcane rijeci, kad smo se obecavali

jedno drugom na vjecnost…

A ja lud, najludzi.

Zivot s tobom u trenu sam prezivio, sve slike 

brzinom svjetlosti slozi u album satkan od maste.

Svu srecu ovog svijeta, bio sam spreman zarobiti

samo za nas dvoje, poslje, za troje… 

Ne zelim da vijerujem da dzavoli, sudbinu kroje!!!

Zamisljao te staru, sa srebrom u kosi, i puno bora,

Al’ to bjese pusta zelja mladica i moc mora…

Autor vuk sivi

Ova objava ima 1 komentar

  1. jako lijepo,slike klize i osjećaji kao slap ,pozdrav
    p.s. na onu pjesmu da dodam ,da pogledaš sa drugog kuta gledanja,je prevara,ali na taj način omogućeno mu je da doživi roditeljstvo,vjerujem da voli to dijete kao da je njegovo,pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting