U Rajskom Kazalištu
U dvorani bijeloj razasute ljudske su glave
Jedna kraj druge, iščekujući predstavu strave
Na pozornici od mjesečine igraju dvije sjene
Jedna glumi Boga, druga glumi mene
Na koljenima, jedna sjena pruža ruke
Uzdignuta, druga ju osuđuje na muke
U teatru dvoličnosti, pljesak svud se ori
Smiju se i vrište, čekajući da vide, sjenu kako gori
Na utrnule ruke, privezuju lance svete
Pognutu glavu biju i siju strašne kletve
I dok suzne oči bulje, ko da mole: oprosti
S Trona Sjena viče: jače, bez milosti
Karneval suza, bičevanja, bola
U rajskom pozorištu, pred kipom, razapetog Idola
Publika pjeva, umjetnici osvajaju je glumom
Zaslijepljeni vole, Sjenu što vlada njihovim umom
U podnožju krsta, i dalje bolno grči se sjena
Svršavajući čin, u kojem krv, kaplje joj iz zjena
Ta vrela krv iz oka, što zamjeni prečiste joj suze
Teče niz sjenu, ko da opominje drugu što ponos joj uze
Ovako s poda, progovori tiho, podsjećam na davne te dane
Kad i Tebi, mjesto iz oka, išla je krv niz rane
Za milost te molim, evo napokon skidam plašt glume
Ta samo sam čovjek, za sve se kajem, molim te, daj pogledaj u me
Napokon! Nestaje pozornice i svjetla se pale,
Predstava završi prizorom leša, i sjenke prevarene budale
Joooj, prvo pa muško….ispričavam se zbog greške u naslovu! :)
Koje greške? :)
hvala admine oko moje
:)