[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U predvečerje,

slavonsko,

prašno, pitomo,

promukli lavež

starih, seoskih pseta,

lomi mračnu, ljetnu tišinu.

Mjesec je mlad,

ali dobro obasjava

utabani put

kojim često hode ljudi,

kraja tog.

S ponosom i sjetom,

s praga doma svog,

punim plućima,

udišem  miris

plodne, svete zemlje.

Gledam utabani put

i ljude koji šutke prolaze

zadubljeni u svoje

teške misli,

u predvečerje slavonsko…

Posted by alojz

This article has 6 comments

  1. Prava slavonska večernja atmosfera u kolovozu kad žega jenjava, sunce ide ka zapadu, prašina sjeda po putovima…
    Osjetila sam miris te zemlje i vidjela teške misli na licima i čelima tih ljudi.
    Kad u pjesmi vidiš, čuješ i osjetiš, znači da je pjesma živa. Meni se ovdje to dogodilo.
    Lijep pozdrav.)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting