[Ukupno:3    Prosječno:4.7/5]

Kad srce zašuti,

usne se zatvore,

a ruke ukoče,

tad je najgore.

 

Kad nemam riječ

koju bih željela

s nekim podijeliti,

tad uistinu umire nada,

a čežnja i želja

bore se u duši

sa istinom i stvarnosti.

 

Kad se povučem

u svoje tišine,

tad gori u meni

požar boli.

 

Hoće li me pročistiti,

ili progutati?

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 4 comments

  1. …odavno nisam ništa napisala,pa rekoh da pročitam koji stih,čisto da se vratim u element 😉
    …pročitam tvoju pjesmu i nađem se,više me u njoj nego kući sada…
    👍👍👍
    pozzz😁

    • Rekla bih da mi je drago, ali s obzirom da je pjesma pisana iz osjećaja, znam kako ti je, a to mi nije drago. 🙂
      No, drago mi je da si pročitala pjesmu i ostavila komentar. Hvala!
      🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting