[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kroz beskrajnost vremena i besmrtnost duše

čitavu smo vječnost osuđeni na potragu,

u dvosmislenim riječima i praznim pogledima,

kroz bespuće prošlosti u prevrtljivu budućnost.

 

Iz jedne nedaće u drugu,

jer nesreća nikada ne dolazi sama,

putujemo.

Dok na peronima života neka nova lica

traže razlog svom postojanju.

 

Poučeni mudrošću prijašnjih postupaka,

il glupošću, iskustvo je iskustvo,

ne mnogo pametniji koračamo dalje

obeshrabljeni odjecima neprežaljene prošlosti.

 

U iznevjerenom povjerenju tražimo razlog,

bespotrebno bačenih precijenjenih sati,

iznad granica postojećeg svijeta

nadamo se jednom pronaći odgovor.

 

Potraga se nastavlja, al ustrajnost slabi,

jer nismo više one naivne duše,

na sumraku dana umorni od poraza

znamo da odgovor možda ne postoji.

 

Kroz nemilosrdnu oluju na moru života

slomljenih jedara plovimo u nepoznato,

dok nam valovi nedaća zapljuskuju lice

pokušavamo ostati ponosni.

 

Izmučeni vremenom , ali ohrabljeni srcem

tonemo dublje u vlastitu proturiječnost,

smisao nam uvijek izmakne za malo

bježeći od nas kao sjene na svijetlu.

 

Ostajemo nedorečeni u vlastitim mislima,

zarobljeni stvarnošću osjetne zbilje,

prevareni percepcijom iluzornog svijeta

sami na kraju isprazne ideje.

L.C.

Posted by lcranston

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting