U ponoć
U ponoć će se poljubiti kazaljke
i upaliti hiljade svijeća
u znak sjećanja
na snove koje smo zajedno sanjali
Te dane, kada smo bili nedužni,
kao djeca, voljećemo u uspomenama
pretvarajući ih u legende
Naše zajedničko putovanje
se bliži kraju
i nemoguće je ponoviti ga
Sentimentalna pjesma
i skrivene uspomene ostaju,
kao kora od oguljene narandže,
da nas podsećaju
na vlastite neostvarene mogućnosti
Neshvaćene riječi
o ljepoti koja nestaje sa ovog svijeta,
izgovorene na ovoj svečanosti,
postaju teret, kao neuzvraćena ljubav
Slatka melanholija koja me obuzima
dolazi kao utjeha
podsećajući me da je
trag koji si ostavila u mom životu
ono što mi niko ne može oduzeti
odlično
Sumiko, nedostaje tvoja poezija na portalu.
Uvijek nas nešto podsjeti na vlastite neostvarene mogućnosti, a umjetnost je to pretočiti u stihove koji dišu i imaju bilo.
Veliki pozdrav i svako dobro ti želim !
..”Slatka melanholija koja me obuzima
dolazi kao utjeha
podsećajući me da je
trag koji si ostavila u mom životu
ono što mi niko ne može oduzeti” – prelijep završetak…
Dragi Sumiko,sve najbolje u Novoj 2012 želim Ti od ♥!
no coment! pozdrav i stretno u novoj!:)
Koru oguljene narandže, tu lijepu sliku svojih uspomena, ti ćeš dugo čuvati u srcu. Lijepo. Pozdrav!
pozdrav Sumiko:)
sretna Nova
Jako lijepa pjesma… baš sam uživao.
Nekako sama teče..
LP
Hvala svima na lijepim riječima i
Sretna Nova Godina
Zaista je posebna, iako sjetna .Svi nosimo neke tragove koje nikom nedamo da nam ih uzme jer su samo naši a oko ovih dana posebno dolaze u misli.