[Ukupno:6    Prosječno:5/5]
Opet me budiš
u pola sedam,
ispisujući,
po leđima mi
neki čudan znak.
Pokušavam misao
tvoju pogoditi,
svoju zadržati,
šuteći,
praveći se da spavam.

Ali moja se rasplini
u trnce,
što od tjemena me
do nožnog palca prođu.
Blagi drhtaj
budnost mi odaje,
dok usnama se
uzduž kičme penješ.

Opet me budiš
u pola sedam
i pobjeđuješ
misleći me…

Autor sibila

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting