[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Znaš li da je Bog načinio poeziju,

znaš li da je načinio tvoje usne

i sa srcem da je stvorio koheziju?

Duše oduvijek su žedne, ali sušne,

 

sve dok ne prepuste svoja traganja

ovoj vijesti što je vrijedna svake pažnje.

Puno nas je pjesnika, a još više nadanja;

sve su potrage zbog Boga Duha snažnje

 

i duhovnost sva je od Njega potekla.

Uzalud je tražiti u sebi bilo kakva dara,

a ne pokušati naći ovo što je duša stekla.

Umjetnost nam nije samo zbog našega mara.

 

Štoviše, poezija je kao rosna kraljica,

bez nje duša vjerna teško da bi opstala,

ali nije pjesma ili pjesnik najvažnija palica

već je važno što je pjesma, duša dala.

 

Ne moramo svi postati u svijetu slavni,

pjesme naše samo jedna su od posljedica

koje su premnoge kao dani davni.

Tlo na kojem pišeš užasna je poledica

 

ako te ne vodi nešto puno više,

nešto sasvim drugo prema tvome cilju.

Jer zbog čega pjevač pjeva ili pjesnik piše?

Valjda nije samo da se želi pokloniti milju

 

nego najčešće ni ne zna što ga slavi vuče,

što je to što njega na poeziju gura;

a ljudi sve znaju, ali pjesmama ne uče

nego zakon ih u slavu neku sam potura,

 

zakon konkurencije i zakon o profitu.

Da li ikada si koju pjesmu kao blato prolio

ili skupljaš svaku strofu za orbitu?

Da li ikada si Boga slavio i molio?

08-09-2015. 05:40

 

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting