[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Odlutam pogledom u smiraj dana,
kad se vjetrić igra sa granama.
Samo pogled obaram u dno
prekriveno plaštom zaborava.
Ne gledaj me u oči,
zamračit ću sunce i
poslati oluju!
Ni meni nije lako,
vječito tjeram osmijeh na lice,
da se ne vide oči osuđenice.
Što stalno je na korak
do vatre žive,
ugušenih osjećanja i
za nešto krive.
Smirujem oluju negdje
u sebi,
očima tražim tačku
koja u njima ništa ne vidi.
Samo kad sklopim oči,
ne bojim se pogleda.
Jedino tada meni je žar
namijenjena.

 

Ova objava ima 8 komentara

  1. Ima snage u tebi, u ljubavi nešto istovremeno nježno, krotko i silovito, rušilačko.- Zamračit ću sunce i poslati oluju, kao kontrast spuštenom pogledu,osmijehu. jako lijepi stihovi. Veliki pozdrav!

  2. :))..sve počinje osmijehom Marija kod emne pa prvo ti njega ostavljam.Za snagu si pogodila a u ljubavi eh,eh Marija neću ništa reći..Previše znaš,puno osjećaš i cmok veliki do neba za tebe

  3. Predivno draga Faiza!!I kao što Marija kaže…snaga izvire iz nekih stihova…kao da se kolebaš,lomiš oko nečega…prelijepo dočarani osjećaji u tebi!
    Osmjehe u sunce zaronjene do tebe šaljem!:))

  4. Oci puno govore…Ti imas neki istancan osjecas da svoje osjecaje u pjesmu pretocis Faiza.Tvoji stihovi ne odaju previse ali puno nagovjestavaju!
    Pozdravcic&pusica!

    • :)Ne mogu da se ne nasmijem na tvoje riječi Para.U očima se puno toga vidi ali za mišljenje o mojim pjesmama-eh tu sam se nasmijala.Dosad niko nije tako tačno pogodio kao ti..Hvala ti prijatelju,jer moje nagovještavanje primjećuješ.Pozdrav i tebi i pusica kao planina velika.

Odgovori

Subscribe without commenting