[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

slucajno sam zaspao
u njedrima vjetrova
usne mi opepeli
sunceva zraka
u liku sljepog htjenja
u modrini usana
s okusom
najsladjeg vina
sto sam mogao drugo
nego otpiti gutljaj ponudjenog
uzivati taj blagodati trenutak
nestasnog povjetarca
sto se u granama
s dva bijela goluba poigrava
sto je blize obali
vjetar brze izgara
pod toplinom perja
ljubim smjelo
letim poput feniksa
znam kad padam
koji put uzimam
i dok mi se dozvoljava
da cinim sto zelim
uzdignutih krila
ubijam tijelo
ono sto sagorjeva ispod mene
sapatom moli za kraj
umjetnost je
utopiti ga u znoj
u djelicu sna
ubiti ga strascu
i podarit mu zivota
najljepsi trenutak

Posted by plavivitez

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting