[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Večer je kao i svaka,kroz plašt tame probija se tek neka zraka ulične lampe…Vučem se ulicom kao da utege oko nogu imam,bolno zrak uzimam,nastojeći iz misli sve da izuzimam.Tugu neku sada sa sobom na duši nosim,neću naglas ali u sebi za utjehu prosim.Nadajući se da će naići netko ispred mene,reći neke riječi ugodne i smirene,kao u nekom filmu što dojam ostavlja i gorčinu zaustavlja.Noćas sam jednu osobu napustila,misli svoje sam raspustila…nije bila dovoljna ljubav da opstanemo,u lijepim trenucima da ostanemo.Sve bi bilo jednostavno tako da nisam shvatila šetajući polako,da zapravo sam voljela nekog drugog,prevelik je to bio za mene ulog…Ljubav na dvije strane,meni od toga ništa ne ostane,sanjala sam neke sretnije dane,sanjala sam na duši cvijeće a ne rane.Nadam se da dobro sam postupila,što od sebe sam odstupila,znam da nikada te neću imat ja,pitanje da li ću biti sretna ikada.Sama ću s ovom ljubavi u sebi provoditi dane,nisu zelene sve grane,niti su vrline stvorene da budu mane…Molim te pomisli na me,ako ikada osjetiš da sam na mukama,nadam se da baš u tom trenu nećeš biti u nekim tuđim rukama…

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 6 komentara

  1. Bolno draga Lady…ostavljaš ali bol je ipak tu…iako voliš nekog drugog…može li se voljeti na dvije strane…možda ponekad imamo previše ljubavi za samo jednu osobu…
    Jako lijepo napisano Malla Lady!
    Osmjeh morsko slani ti šaljem i jednu crvenu @–}– :))

Odgovori

Subscribe without commenting