[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U moru života svi ponekad se utopimo

Svi ponekad se nađemo na samome dnu

Ponekad prema površini put pronađemo

A ponekad u tome tamnome dnu zauvijek ostanemo

 

Ono vječno i kipi i hlapi

I žalosne vrbe na obali jezera

Tugom obasipaju zrak u kojem spokojno zjapi

Miris uvenulog života  što ga moja ljubav utopi

 

U moru života svi ponekad izgubimo se

Svi ponekad nađemo se na samome dnu

Ponekad pronađemo ruku za koju čvrsto se uhvatimo

A ponekad sami sebe zauvijek zaboravimo

 

Vrijeme na pita za opraštanje

Niti kada je trenutak za počinak

Oči se sklapaju i odlazim na spavanje

Moju ljubav sada grli proljeće…

…koju katkada vidim

koju katkada izgubim.

Posted by ArtistFromDarkness

Poezija je dio života i živi u svima nama.

Website: http://en-gb.facebook.com/people/Petros-Ii-Flames/1025273721

This article has 3 comments

  1. Lijepo ispisane neke istine o životu Art!Druga strofa mi je posebno lijepa:
    “U moru života svi ponekad izgubimo se

    Svi ponekad nađemo se na samome dnu

    Ponekad pronađemo ruku za koju čvrsto se uhvatimo

    A ponekad sami sebe zauvijek zaboravimo” odlično napisano!
    Lijep pozdrav ti ostavljam i želim topao dan!:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting