[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ti prosipaš mi vječnost,
pod nogama dok hodim,
valovljem dok brodim
lađom tvoga sna,
nošena…

U luci srca tvoga
na izvorima zore,
pred Veličjem samog Boga,
zaranjam u more tvoje duše,
srca tvog
gdje je zipka mog djetinjstva,
čuvaru srca mog.

Budiš moja jutra
usnama što šute.
Usnama što slute
misli mojih vihore
i dok tvoje suze govore
o ljepoti tvojoj,
više od riječi.
Sve što mi možeš reći
ispisuje Nebo i vjetar šapuće.

Govoriš mi dušom,
sigurnošću me grliš.
Strah mi brišeš s lica.
Bol rastapaš notama,
i sjajem divnih rima
nestaje sva tmina
u mojim umornim danima.

Uz tebe,
u sigurnost uronjena,
još od sjete snena.
Tugom prekaljena,
Tvojim srcem utišana, utješena.
Sigurna.
Udišem svoj život,
udišem tvoj dah k’o svoj.

Dušo duše moje,
što skrivaš svoja krila
anđela što sniva
zemaljske pjesme poj…

Posted by Lirana

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting