[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ognjice moja, ognjice što mi drhtavicu stvaraš,

kao smrtni dah na mojim ramenima

kliziš mi niz kičmu i stresem se sva.

Uvijek mi nove poglede o životu od starih pretvaraš,

nalaziš me nenadano u spomenima

na ledene kosti u mojim leđima.

 

Sve češće me napadaš, groznice, smrti hladna,

i neka si, ne želim tjelesnu toplinu.

Za sada se još podgrijavam,

Ali kad strujiš po meni, tada prolaziš, jadna,

i drhtavica tvoja u meni uminu;

drhtavicom Uskrsnuća se zagrijavam.

 

Iznutra ja buktim, negdje u meni plamti

i od mene izlazi tvoje želje cilj.

Ne bi tebe bilo da ja ne gorim.

To ti samo umireš, koja ne pamtiš

i nema te same nigdje sveudilj.

Kome uopće ja govorim.

306    2151

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting