[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zalutao kao vjetar

na vruci dan…

gledam te…

postajes sve tisa…

obolila od svoje ljepote…

lagano uzdise….grije oci…

pravi se da ne plese…. a ritam je sve jaci…

utapam se u njenoj moci…

pokusavam izdrzati…

al u krvi ljubavi utopimo se bas svi..

prepusteni slucajnosti…

pogledi nam bjeze….stanu tocno tamo….gdje nelagodnost steze…

u ovoj cudnoj noci…

koraci svoj put sami ce naci…

mi od toga nismo jaci….

sto da pricam…kad su rijeci izgubile svoj smisao…

da li da te zelim??

tuzne misli bih odmah izbrisao..samo da te veselim…

mozda neki dodir ostavi svoj trag…da znam da ovo nije bio san…

sve se samo niže…sve smo bliže i blize…..

sve jos uvijek je tu…cini se da ne nestaje…

ali tu pricu nisam ja napisao…u nas je to netko nagurao i stisao…

njeno lice uvijek grije oci..njeno tijelo uzroce moj strah, uzroce mi srecu, uzroce mi drugi dan..

i tako gledam njezin svijetlosni stas…i dodir vjetra kako njezno uzdize njezin svileni sal…

sve vise zasljepljuje…da li zelim plivati?? u krvi ljubavi utopimo se bas svi…

u krvi ljubavi postajemo ratnici…

 

 

by Andrej Novak

Autor andrej1982

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting