[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Pjevam često u svojoj tužnoj krletki,
jer možda neću uspjeti
opjevati svu ljubav koju čuvam za tebe!
Voljeno, možda me tuga usmrti!

Dišem dušom, ali strašno me onemoćala bol tijela,
radost mi svetih nadanja nije tebe donijela.
Ne krivim ni Boga ni svete, ni tebe,
što nisi uz mene pod križem,
ne krivim ih što sam molitvom
nebeske prozore otvarala,
a oni su se samo rasplakali u sred srca mog.

Ne krivim, jer sam sama kriva za molitvu svoga srca
i što u njemu ljubav za bezbolnim životom kuca.
Bezbolom koji vidim u očima anđeoskim.

Oh znam, dosadila sam sa svojim jadikovkama.

A ljubavi eto shvaćam da nije mi suđeno.
Samo nebeska kućica ima kamin koji me grije,
sagradio je Isus, milosrđe njegovo o meni brine.
Sad shvaćam, željela sam anđela,
a on se samo u smrtnom času na zemlji pojavljiva.
Svi su mi govorili Ana ne maštaj,
na zemlji anđela nema,
a ti si bio i ostao moje duše sjena, sigurno utočište.
Ostala sam te voljeti!
U krilima tvojim sanjati…
Ne može se ljubav ljubavi odreći!

Pa se žalim ovom bijelom platnu,
ispisujući tintom duše tvoju postojanost u meni.
A ustvari strahujem,
vidim po bolu križa da nema te,
da se ljubav vječna dodirne
samo u smrtnom plamenu.
Samoutjeha da si zemaljski…
valjda je to bio svaki moj stih!

Ostalo mi u suzama da se zrcale tvoja bijela krila,
Ostale mi vizije vjere da Bog ustrajnima daruje želje.
I sad nemam kuda, nego k tebi u anđeoski zagrljaj!
Da se budim u snu tvoga sna…
Da povjerujem da sam dok spavam živa.
Da duša te ima, kao ptica najradosnii pjev svoj!

Autor Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Subscribe without commenting