[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ležim u tišini
Prije života
I nakon života
U utrobi majke
U utrobi zemlje
U samoći bića.

 Iz tišine dolazim
Prolazim
Da se na kraju
U nju nepovratno vratim.

 Zato je sada Život!

 Palim sva svjetla
Odvrćem radio!
Udaram u strune!!
Neka zvuči, neka dreči!!!

Život i ja
Sami u kući
Nek sve puca
Nek se zidovi ruše
Nek se svi prozori pale
I zovu policiju.

Ja ću skakati od glasnoće
Od glasa svoga crvenog lica
Dok ne dođu po mene
Vojska, hitna i moja savjest
Manje bitna.

Autor Prometej

Odgovori

Subscribe without commenting