[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ako  bih mogao sakriti ove krhotine sjećanja

Negdje daleko od krvavih kandži zaborava.

Nebih se dvoumio, misleći na poniženje.

Zar nisu žalosniji koraci  slijepog bježanja

Kad zatvorim oči i vidim te u Alcatrazu očaja.

Kuda bježati od zvijezda,

U dan koji ne postoji, možda.

U noć neku možda, daleko od mliječnog svemira.

Ja kopam tunel bez kraja, i tražim iskru koja se neće upalit.

U mraku, samo mrak, u zrak zrak, u duši samo jedan ucviljen vapaj

Za konačnom slobodom.

Ali, kakva je to sloboda, bez tebe ljubavi.

Kakva je korist od samoće bez cvrkuta sreće u grudima.

Ja sačuvat ću te, negdje pod krvavim lišćem prohujalog vremena.

Možda ću objelio ležati u istoj ovoj grobnici

Možda će me samo suh kašalj razbuditi od sna, o nama ljubavi.

Autor Adem Garić

Ova objava ima 8 komentara

  1. hvala pipo, a što se tiče komentara, moguće je da sam mnogima dosadio, možda bih trebao napraviti jednu dužu pauzu da me ljudi požele 🙂 pozdrav prijateljski ti šaljem

  2. e drago mi je:)
    i nemoj da ideš nigdje,pa tek se zagrijavamo na portalu(mislim ovih prošlih dana)
    ja sam tu već kao inventar i stvarno mi se dopadaju tvoje pjesme.
    jedino što ima ljudi koji nas ne čitaju i ne komentarišu ali i to treba prihvatiti
    :)) :)) :)) :))
    sad ti ostavljam osmijehe na ozbiljno lice

Odgovori

Subscribe without commenting