[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ovdje kiši dugo u noć
i mjesecu nema ni traga,
često poželim na vrata ti doć’
i reći ti da si mi draga,

al’ ostajem tu i gledam u polja,
makovi drhću pod kapima kiše,
u igri šutnje od mene si bolja
i već dugo je kako me ne zoveš više,

dani teku isto k’o prije,
ja budan sanjam anđela svog,
ponekad vjetar uz prag što vije
donosi zvuk mi imena tvog,

tugom se rose prozori crni,
u njima vidim tek odraz svoj,
k tebi bih sada ko plahoj srni
došao reći da još sam tvoj,

al ostajem tu i gledam u polja,
makova nježnih nema više,
u igri šutnje od mene si bolja
dok drhtim sam pod kapima kiše.

Autor Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

Ova objava ima 13 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting