[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Priđoh toj prekrasnoj životinji

i osjetih istovremeno

sreću i tugu u srcu.

Spoznah da smo slični;

vezani, a željni slobode,

tužni jer smo neshvaćeni.

*

Tada pokušah svojim očima

tom tužnom biću dati do znanja

da postoji netko

tko ga ne želi gledati zatvorenog,

tko ga ne bi mučio,

nego ga pustio na prostrane poljane

neka na njima živi sretan slobodan.

*

No, što to vrijedi okovanom zatvoreniku

u ograničenom i mračnom stajskom prostoru?

Što to vrijedi biću

koje se ne može izboriti

za poštivanje dostojanstva

i prava na život kakav mu pristaje?

Posted by marija peterlik

Rođena 26. 12. 1982. u Novoj Gradiški Studirala KBF Pišem pjesme od otprilike 12-e godine života

This article has 11 comments

  1. No, što to vrijedi okovanom zatvoreniku

    u ograničenom i mračnom stajskom prostoru?

    Što to vrijedi biću

    koje se ne može izboriti

    za poštivanje dostojanstva

    i prava na život kakav mu pristaje?

    lajkam stil

    • Da, jako volim konje. Oni se istovremeno čine tako neobjašnjivo snažni i plahi. A ostavljaju i dojam neke mističnosti, kao i dostojanstva. Zato im ne mogu odoljeti.:) Možda im i je bolje u ergeli, ali eto ovo je jedno malo razmišljanje nastalo nakon posjeta jednoj ergeli. Budući volim što više prirode, nekako sam osjetila žaljenje što konji nisu slobodni u nekoj “preriji”. :)Pozdrav.

    • Hvala i tebi. Moram priznati da su ovi stihovi malo sebičniji. Kad sam pisala pjesmu, imala sam na umu sebe, ali sviđa mi se i tvoje tumačenje ;). Pozdrav i tebi.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting