[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I kuda sam to krenio,
gdje me to noge nose,
a glavu ni ne pitaju,
jure one,
s vjetrom se bore,
lokve vješto prelaze,
pa dalje skupa tapkaju.

 

A glava,
ona protiv vjetra ne može,
prepusti se,
pa gdje je odnese,
zna i da ode sa svijeta,
dok noga s nogom i dalje šeta.

 

I ponekad se sretnu,
ali rijetko se to dogodi,
pa nešto u nozi zaboli,
teško je toliko snova na sebi nositi.

Autor Bruno Dronjic

Rođen u Osijeku 11.3.1993. godine,gdje i živim.Trenutno studiram filozofiju i Hrvatski jezik i književnost na filozofskom fakultetu u Osijeku.Uz čitanje, pisanje je, ne samo hobi, već i način življenja. Poezija kao vježbalište misli i rijeći, otkriva neviđene predjele.

Odgovori

Subscribe without commenting