[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nestala jutra osmjeha,

na rukama hladnog dodira.

Golim se tijelima  razlila,

 ko maglena  teška koprena.

 

Duša je moja skrivena,

u starim srušenim deblima.

Po rupama dalekih sjećanja,

svjetlost je jedna zvjezdana.

 

U  danima dugim  bez  kraja,

lutamo  zajedno rođeni.

Putem bez rova i opkopa,

sa stihom od  trnja i okova .

 

I  laka su olovna jedra,

na vjetru od snova i leda.

 Kad ljubav ta, davno je  rođena,

u dušama  naših nemira

Posted by Odicki

Website: http://www.cvjetex.com

This article has 4 comments

Odgovori

Subscribe without commenting