[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada ti tijelo pati od boli
a suze ispiru muku u nemoći.
Tek tada shvatiš kako si oholo
prilazio često bolesniku,
u dubini duše praveći
o sebi sućutnu ego sliku.

Tek kada legneš do njega u krevet
i čekaš milost ,da olakšaju ti muke.
Tad osjetiš koliko si nemoćan,
osnovne stvari da učiniš,ne možeš
u zahvalnosti i osmjehu gorkom
zahvaljuješ,blagoslivljaš dotične ruke.

Beskrajno sporo vrijeme dok curi,
u sebi zbrajaš propuste i grijehe.
Svevišnjeg što na stranu maknuo si
svesrdno sad’ moliš da bude ti
snaga,vjera ,nada i glas utjehe.

Bačen u zemlju patnje i boli
strpljenje učiš,poniznost vraćaš,trpiš.
Sram ti se iskonski vraća kad ni intimu
ne možeš skriti ,dostojanstvo krpiš.

Naj jačim atomima snage se boriš,
ne ide lako, čekaš da netko priskoči,
dođe.
I najmanju pomoć cijeniš,
moliš  da čaša gorčine se proli
da bolest ti ode i..
.prođe.

Posted by katarinapah

Imam 56 g,udana,dvoje odrasle dijece,dvoje unučadi. Pišem ,obožavam poeziju,,,

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting