[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Lice mi je jedno

u pore kože urezano:

ocrtati bih ga mogla,

mada crtati ne znam.

 

Bojom nade duša diše

ovih dana,

bojom najljepših zjenica

što su me ikad gledale.

 

Ako se okrene sreća,

možda ću jednom

te oči nježno ljubiti,

možda ću taj osmijeh

svojim zvati.

 

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 9 komentara

  1. Hoćeš, hoćeš.. to je sigurno :). Strastima treba puno vremena da postanu produhovljene, a do tada svi imamo priliku vježbati jednu veliku vrlinu koja se zove strpljenje. Evo ja je nestrpljivo vježbam svaki dan 🙂 Veliki pozdrav kolegice

Odgovori

Subscribe without commenting