[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Davno Te je ruka sklonila sa zida
u nevazne i nepotrebne stvari;
tako smo si lakse nestali iz vida
da mi Tvoje oko srecu ne pokvari!

Nizali se dani u medu i veselju,
od ponosa i pjesme pucale su grudi
dok san me ne upita da li imam zelju
da me Jutro suncem pored Tebe budi!

Od tada moje noci svijetle kao dani,
a danom Svijeta oko mene nije;
i molim se tiho: Daj mi Jutro svani
da sve bude isto kao nekad prije!

Da se Jutrom kupam u pogledu Tvome
i da mi korak svaki Tvoje oko prati;
od uvijek Te nosim ja u srcu svome,
nek’ me Novo Jutro Tvome oku vrati!

Posted by runolist

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting