[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Davno Te je ruka sklonila sa zida
u nevazne i nepotrebne stvari;
tako smo si lakse nestali iz vida
da mi Tvoje oko srecu ne pokvari!

Nizali se dani u medu i veselju,
od ponosa i pjesme pucale su grudi
dok san me ne upita da li imam zelju
da me Jutro suncem pored Tebe budi!

Od tada moje noci svijetle kao dani,
a danom Svijeta oko mene nije;
i molim se tiho: Daj mi Jutro svani
da sve bude isto kao nekad prije!

Da se Jutrom kupam u pogledu Tvome
i da mi korak svaki Tvoje oko prati;
od uvijek Te nosim ja u srcu svome,
nek’ me Novo Jutro Tvome oku vrati!

Autor runolist

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting