[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tiho me skidaj i sobom me ogoli,
Još jednom, dopusti tišinu da utapa,
Da utapa me u koži tvojoj.

Crvenim nitima pohlepne požude tvoje,
Još jednom, dok pred tobom nestajem,
Nepomično zarobi me.

Gledaj u modrice svoje nježnosti,
To, tijelo moje je.
Zakrpaj jame prljavštinom svojom,
To, rane moje su.
Divi se ukrasu laži svoje,
To, ožiljak moj je.

U raščerupana mi rebra i grudi,
Još jednom, uroni sakramente tišine naše,
I bluda, ti gorko napij se.

Zadnji put poslušaj,
Ništa zove te, ja molim.

Beštijo božanstva krvi hladne,
Jedi unakaženu golotinju.

Autor Alora Allen

Ova objava ima 4 komentara

  1. brutalno zivo – nikako nista. previse je. slicno potpisujem, osjecam i porucujem parafrazirano u vjetar jos za kraj:

    jedini istinski oziljce lazi moje
    naslonila bih jos za kraj uho na srce tvoje – bol jedine istine moje,
    bog ionako danomice ukazuje milost lomnu tijelu mojem…

    bravo!

Odgovori

Subscribe without commenting