[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Mogla bih možda u zaborav sve baciti
i za koji dan se ničega i ne sjećati.
Možda već u zoru po mladom mjesecu šetati,
na sunce se smijati,
u potoku se ogledati,
u životu uživati.
I ne sjećati se…
…jednoga tebe.
Ne čekati svoj novi poraz,
novu oluju
i uragan.
U noćima hladnim strepiti,
drhtati popust srne na zvukove vjetra.
Skidati u tišini ruževe s košulje
i zanemarivati mirise ženskog parfema.
Ne biti ponovno druga ili prva
i vjerovati da poslije kiša dolazi duga…
I sada kad se prisjetim svega
obuzme me tuga i nekakva jeza..
I shvaćam da mi te je zapravo dosta
i tebe i toga ljubavnoga posta.
Kupim komadiće svoje, ne srce
jer ono je oduvijek tvoje…
…i krećem.
Bacam sve u zaborav
i kažem si lako je, vidjet ćeš, dobro je…
Ma da znam da tvoje ime ne odnosi zaborav.

Autor manuela

Odgovori

Subscribe without commenting