[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Gledam te noćas

kao i svake večeri

i razmišljam koliko

mi silno trebaš.

Gledam te ne kao drugi,

tvoje spokojno lice,

blagi pogled kao

ogledalo duše.

Smiješiš se,

a zapravo je

toliko tuge u osmjehu

kao i boli u meni

znajući kroz što prolaziš.

Polako sviće zora,

dočekujem je s tobom,

s tvojim likom,

a sunce koje izlazi

kao da u tom pogledu

ipak budi nadu

u novi dan, bolji od jučer.

I kao da se ljepše smiješiš

ujutro kad se sve budi

nego uvečer kad iz tog pogleda

kao da izvire sva bol

ovoga svijeta.

Upijam taj smiješak u sebe,

shvaćam da i meni

uljepšava dan,

pa koliko god bila daleko

znam da uz tvoju sliku

nikada nisam sam.

 

Odgovori

Subscribe without commenting