[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kažu: “Prošlost ne možemo izbrisati.”

Možemo… Ja mogu.

Slaba, povrijeđena
više no ikad
dopustila sam…
Druge ruke su me dotakle.

Plačem.
Osjećam da sam te izdala.
U glavu se vraća misao
da si ti taj koji je otišao,
a zapravo me štitio.
Nastavljam…
Protiv svoje volje,
ali moram.

Ne, dosta je, prestani.
Nisi “on”, niti ćeš ikada biti.
Samo “on” me ima,
u potpunosti,
zauvijek.
Njegova želim biti.

Da, iskrene želje se zaista ispunjavaju.

Ponovo smo “mi”
živimo našu ljubav.
Čuvamo je od onih
koji bi najsretniji bili
da smo mi nesretni.

Na pola su puta –
ja sam nesretna.
Ponovo prolazim kroz isto.
Moje lice ne zna za osmijeh
dok ne vidi tvoj.

I kajem se zbog svakog drugog
bezvrijednog dodira
jer tvoj je zaista najljepši.

Ne želim ni da tvoji zagrljaji
ponovo nesvjesno pripadnu drugoj.
Možda zvučim sebično
ali nas neizmjerna ljubav
nekad takvima učini.

I ne želim se vraćati u prošlost,
želim da živimo ovo sada.
Bez obzira na sve.
Daleko…

Neću prestati voljeti.

Ova objava ima 12 komentara

  1. Hvala ti, tuga sada preovladava, ali se ipak negdje u dubini duše nadam boljem pa se to odražava i u mojim pjesmama. Pusa i lijep pozdrav draga škorpijo :))

    • Iskreno, nisam se baš nešto potrudila da to bude izvanredno, da svaki stih bude na svom mjestu, kao i svi pustim da osjećaji sami pišu, ovaj put su iz toga proizašli i najljepši i najteži dio mog života. Hvala na, kao i uvijek, komentaru shvaćanja 🙂 Zavidim ti na moru 🙂 Najljepši pozdrav i osmijeh iz Sarajeva 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting