Tvoj planet

Crni su plodovi mjesečinom sjali.

Sjali sa stabla krvave čarolije.

Oplakujući tvoj duh nepovratno izgubljen na onome putu.

Ubrala sam noćas jedan plod,

Kušala njegov otrov.

I spoznah poljane tvoje pustoši,

Tvoj planet praznine.

I osjećah se u njemu slobodno,

Osjećah se prazninom ispunjeno.

Moje su granice postale nepremašive,

Baš kao i tvoje melankolično ništavilo.