[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Odora mi moja ponekad strana

Šetajući uokolo i noge mi umorne i teške

Prodavnica svile i vune pokraj trotoara

Otvarajući vrata knjižnice

Duh se moj pokrene

Kao pčela uspavana na latici jorgovana

Hoću već jednom da ne vidim više radnje, parkove i zgrade

Da na hladnom i mokrom kamenu

Odmorim dušu svoju napaćenu

Sa ožiljcima turobnog vremena išaranim kao vez svileni

Natopljen znojem i  krvlju vjekovnom

Duša mi haje za prostranstvom kosmičkim

Ispunjenim metafizikom života nasušnim

Autor leonides

Odgovori

Subscribe without commenting