[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dok joj je njezno milovao kose,
njene oci, suze su krile,
pogleda kao da vjernost prose;
za njega su samo igracke bile.

Srce je njeno ljepotom zarilo,
kad joj je obraze usnama tak’o,
ono mu naivno, ljubav podarilo,
a on se od srca, za tren izmak’o.

Godine su odnjele njegove stope,
stizala nije, ni karta, ni pismo,
ceznju za njime sjecanja tope;
nijemi svjedoci, te tuge bi’ smo.

A sada tvrdi da je u pravu
kad kuca na vrata, zivota njena,
razumijevanje trazi u svome stavu;
boli ga, tugom, obgrljena zena.

Autor runolist

Ova objava ima 6 komentara

  1. Predivno draga Runolist!
    Divno stihom ispričana priča o jednoj ljubavi,jednoj igri…o pavratku kad se srce umori i potraži siguran zagrljaj koji je čekao i čekao…
    Osmjeh ti šaljem kroz ovaj sunčani prvi dan Nove Godine! 🙂
    Sve najbolje tebi i tvojim najmilijima od ♥ želim! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting