[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nemam više šusta, mota
ne znam što ću od života
postelju spremam za mrijeti
u kućerku tuge, sjeti

Misli su mi kao kužne
pjesme sjetne, teme tužne
stihovi mi neveseli
melankoličan sam cijeli

Tugu možeš opipati
vidjeti je ko skulpturu
noću, danju ta te prati
baš u svaku božju uru

I ne da ti ni umrijeti
samom’ u svoj svojoj boli
i u smrti ona prijeti
da te Poezijom voli

Posted by Pjero Marinov

This article has 3 comments

Odgovori

Subscribe without commenting