[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Noć je prohladna.
Rosa na asfaltu nevidljiva:
Automobili, ljudi…
Vreva.
Moram se provući
I nedotaknuta doći kući.
O, kako je dug put do doma!
Nepoznati glasovi
I buka motora…
Grad, u koji svi hrle,
Puninom živi.
Grad – da ispuni našu glad:
Glad za bogatstvom,
Glad za slavom,
Glad za moći…
O, kako će sve brzo proći!
Jednog dana ostat će
Samo tuga iluzije
Za spomen
U našoj samoći.

Posted by VlastaMK

This article has 10 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting