[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Moja je sjena zasjenila sreću
koja je svima rođenjem dana
da upiju sunce gdjegod se kreću
radost je moja od tmine sazdana.

Umotana u kamenu šutnju
pjesmom tišine u svom uhu
u dubini nosim vječitu slutnju
dušom uvijenom u crnome ruhu.

Kudgod išla dotakne me mrak
ne čujem više razdragan smijeh
već me pritišće prljavo teški zrak
kao da ispaštam neki tuđi grijeh.

I ovaj jedini život što ga imam
vodi moćna nevidljiva ruka
dok se bespućima tuge slamam
ne nazirem gdje sunčana je luka.

Posted by Sissi

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting