[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tu u parku sjeti me sve ponovo

  kako je voljeti tebe,

odlutam ponekad pa se upitam,

zašto živiš u meni…

opet osjecam  stari   d-mol,

i stiže me pitanje,

hoću li ti lika ikad ugledat,

svrati bar u pokoji san…

Ponekad me uhvati čvrsto i nepušta,

okuje me sjeta na tebe,

osjecam ostat cu te zeljan dok me bude,

dok bol me sasvim ne uzme.

 

 

 

Autor Lobel

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting