[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U jezgri staroga grada na kamenim pločama

ostali su tragovi stopa, tragovi povijesti

pomiješani u sadašnjost, čekajući budućnost

ne raspoznaju se dobro

drugim jezikom pripovjedaju


Samo Ura sunča se i kao takva, uvijek ista

istim jezikom prića, jezikom jezovite prolaznosti

jezikom vremena… tiho se miče

a glasno svakih pola ure opominje

da nam vrijme uzmiče.


Moćnici Gradom prolaze, šepire se moći svojom,

a stare ploče, ponistre i škure izruguju se

jer od moćnika ostati materija neće,

a kamen vječno svoju moć nameće…


Tek tu i tamo sjene Rimskih vojnika promiću se…

donoseći sa sobom neizvjesnost postojanja…

Kroz osebujnu povijest lica ljudi izmijenila su svoje postojanje

dok u podrumima starim tiho ako slušaš prolaze brodići

koji u predivnu muziku srastaju

u muziku baštine…

Posted by oleandra28

This article has 5 comments

  1. na ovo su me inspirirali naši političari i naravno stara jezgra grada Splita!!! Zar nije ironično da jedan kamen koji je nijem nepomičan i gluh ima toliku moć trajanja i zadržavanja istog oblika, stoljeća prolaze a on uvijek ostaje mlad i nadasve lijep 😉 što ne možemo reći za jednog političara

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting