[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bacih snove u vjetar

k’o lišće jesenje, žuto.

I ovo malo ustreptale duše

poslije tebe je rasuto.

Grizem jagodice dok te se sjećam,

a nisi Bog zna posebno šta bio.

Ah, sujeta uvijek sve malo uveća.

Jesi li to zaboravio?

Ispucale su mi usne od sunca i soli,

dok trnje i ruže sve tuđe gazim,

mogu reći da te više ne volim,

ali zašto te još uvijek tražim?

 

Posted by cuvidina

This article has 1 comment

Odgovori

Subscribe without commenting