[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Njegovala me je zemlja crna

podizala zelena nizina,

stvorile su plaho biće

što njihovom stazom niče.

Crna majka gorkim mlijekom

me dojila,

zelene pupoljke sivom bojom

mi bojila.

Lakim dodirom lice milovala

dok me mladost sustigla,

teškim kamenom pogodila

krhke ruke mi slomila.

Sada prostrane livade se nude

čupaju me iz kamene grude.

Sunce natapa svježe rane

iz čije krvi izbija otrov,

koji nestaje i hlapi,

cvate ruža od ostatka kapi.

Autor Ro

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting