[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
sve mi se skupilo
i sveg mi je dosta, do grla,
ništa od snova ne osta,
nada je zadnja umrla

sve više je šupljih zubi
vlasiju sijedih, i bôra,
život sve manje vrijedi;
sve više je noćnih mőra

sve manje je dobre volje
sve više ljutnje, i bijesa,
crne me progone slutnje
i guram glavu u pijesak

ni do čeg’ mi nije stalo,
do pjesme…il’ strasti, svejedno,
molim te draga, oprosti,
odsad samo tri puta tjedno

al’ prestati voljeti
to zaista bio bi grijeh, zar ne,
kad sreću sja maleni smijeh
star svega – tri godine.

©12/94.

Autor mado

Odgovori

Subscribe without commenting