[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Bješe nekoć jedan čovjek, toliko ogorčen na život, marljiv i radišan, ali vječito nesretan. Svaka bora na njegovu čelu ocrtavaše napore života podijeljena na prvi lom, drugi lom i onaj koji je preostao dok mu život ne prođe sasvim u samoći i svakodnevnici.
Bješe nekoć djevojka toliko blijeda da su se ljudi snebivali u prolazu, pa ipak – obraza rumenih toliko da se sva njezina sposobnost življenja očitavala u tom rumenilu. Živjaše pristojno i u znanju, a svaka vlas kose joj oslikavaše život podijeljen na prvo veselje, drugo veselje, i ono koje joj preostade od svakog dana koji prođe.
Bješe nekoć mladić blijedih očiju, raspikuća i kockar, nesposoban za išta drugo osim za alkohol i prljave birtije. Život mu se sveo na krčmarsku Moskvu, žene oskudnih slojeva haljina, sasvim očite lupeže – život mu se sveo na ništa, a to ništa bješe sve. Sve njegove noći provedene ispod mosta oslikavaše prvu nesposobnost, onu drugu, pa i treću koja mu preostade da s njom živi navijek.

Odgovori

Subscribe without commenting