[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ja čovjek sam sa dva lica…
prevarant i lažljivica…
kradomice noću u kartonsku kutiju
uspomene pakujem
zalinjuć’ se…
sutra ih u smeće izbacujem,
a već u jutro rano, kutiju otvaram
opet ih pregledam
i na staro mjesto vraćam.

U bločić sivi, olovkom crnom
ime mu ispisujem,
još crnjom u srce ga zaokružujem,
obećavam….
na ovu ljubav tačku stavljam
i već sutra… u crveno sve prefarbam
tačku u zarez prepravljam…

Sve stihove o njemu pocijepam
sva pisma njegova zgužvam,
a onda… pokušavam spasiti
što spasiti se da
lijepim ih, suzom kvasim i ravnam…

Ja čovjek sam sa lica dva…
kad već, prevarant sam i lažljivica
zašto onda, ne i ubica….
i plan već spremam…
još noćas … ljubav u srcu ubijam…
al’ ja nisam čovjek od riječi
ja prevarant sam i lažljivica
evo i srce već mi podrhtava
javlja mi… da rađa mi se novo lice,
lice kukavice…

Autor merimasmolic

Ova objava ima 8 komentara

  1. Samo jedno lice ja tu vidim draga Merima!Lice ljubavi i žene koja tu ljubav ipak čuva kao dragocjenost!
    Neodlučna možda…ali samo sa jednim licem žene koja još uvijek voli…
    Predivna mi je ova tvoja pjesma!Bolna ali ta bol ispisuje divne stihove!
    Topao osmjeh ti ostavljam od ♥ u ovom kišnom danu,draga! 🙂
    P.S. Odgovorim ti večeras na poruku 🙂

  2. Hej, pa promakla mi je ova pjesma,a tako mnogo si njom rekla 🙂 Lijepo si prikazala unutrašnju borbu, previranje, a svakako znamo koje lice će pobijediti 🙂 , jer od sebe se ne može pobjeći 🙂

    Odlična pjesma, Merima!

    Veliki pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting