[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ulovit ću treptaj tvog glasa i prelistati sjećanja svog,

dok je šaputao u vjetar, nošen potragom tebe.

Želim im usporediti note i sviraju li iste arije…

…i da li su iste boje, boje ruže ili boje neba. Ili mješavina.

*

Spremit ću ih zajedno umočene u kap suze, poslijednje što iz oka je pala.

I sakriti u školjku života, što jednom je biser dala.

Kada se samoćom prolome ledeni oblutci tišine…

…iz suze će ustati treptaji, i prekriti čeznutljivog srca daljine .

Autor Pippo1906

Ova objava ima 25 komentara

  1. Vidim, nova godina počela ti je sa očaravajućim stihovima…
    Srećom pa si mene još prošle godine očarao… ali nastavljaš istim putem…:))

    (što me još čeka, da mi je znati…)

    Pohvale za stihove šalje ti…

    ♥ila

  2. Ne govoriš o riječima. Govoriš o glasu. On je dio osobnosti. Ima svoju boju i melodiju. Glas nas obuzima, zavodi na nivou nesvjesnog, emocionalnog, osluškujemo mu note, treptaje. I pamtimo ga. I razlikujemo između tisuća drugih glasova. I čuvamo ga negdje u školjci života. Sve si to lijepo iznio svojom pjesmom. Veliki pozdrav Pippo.

  3. Nježno i lijepo..osobito posljednji stih…
    “…iz suze će ustati treptaji, i prekriti čeznutljivog srca daljine .”
    Lijep pozdrav Pipo i sve naj,naj u Novoj 2012! 🙂

  4. Kada se samoćom prolome ledeni oblutci tišine…

    Ne zato što sam očarana ‘tišinom’ 🙂 no ovaj stih je poezija u punom smislu te riječi i na njemu bih mogla izgraditi desetke novih pjesama – inspirirana tvojim djelom.

    Prelijepo Pippo !

    Veliki pozdrav.

Odgovori

Subscribe without commenting