[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Grabež ideja napada nas krikom,

Misao nas siječe oštrim mačem.

Svi smo zajedno pod istim trikom –

I ja poput tebe plačem, skačem, plačem.

 

Ideje o svijetu veće su od svijeta

I postojnije od bilo kojeg boga,

U nama vječnost ponosito šeta.

Najmanje u sebi imam nekog svoga.

 

Čovjek je zvjerka čudnog soja,

Ogromna ajkula, sićušni crv.

No ispod ovog površinskog sloja

Kroz nas protiče sasvim ista krv.

 

Isti smo. Svoji, a sasvim tuđi.

Iste brige i tuge more naše duše.

Niko nije nešto naročito luđi,

Iste nas slane suze guše.

 

Već je rečeno sve što se znalo,

Svima je isto otkucao sat.

U trenucima gorkim vrijeme nam stalo,

U istom danu započeo rat.

 

Ipak i dalje živimo i pišemo

Živote poznate, ispisana slova.

Iznova iste dane sišemo,

A tu već vjekovima nema ničeg nova.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting