[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sjedim u prostoru između

htjeti i ne umjeti

okružen prozorima

što gledaju na savjest,

u povijesnom trenutku

za izreći glupost.

Dok drugi iščekuju

da ljubav izvališ

kao loš kritičar

na životnu poeziju,

izvlačiš riječi

što upotrebljavaju se rijetko,

obrišeš ih jezikom

i uvrstiš spektakularno u pohvalu

u kojoj ništa nije rečeno

i čekaš zaplet da drama dobije smisao.

Bravo…

pljesak ti zvoni u glavi

dok se vraćaš smjelo u zaborav

čekajući novi trenutak.

Ova objava ima 6 komentara

  1. Maksimilijano, nekada sinapse ovog tajanstvenog organa okovanog lubanjom spoje put do najrazličitijih poredbi: Madamoiselle Stefani A. J. Germanotta svojim se ‘Pljeskom’ ne može ne porediti s ovim ostvarajem, možda ne u načinu izvedbe, ali u amplitudi svakako.

Odgovori

Subscribe without commenting