trenutak ljepote (posvećeno L.F.)

Te večeri, oči nam svjetlucaše nebeskim sjajem,

Od požude koja nas je spajala.

Sa rukama vlažnog vjetra,oprezno i nježno micao si moju kosu,

ljubeći me u vrat dodirom mjesečine.

Časovi oslijepiše,vrijeme prestade teći.

Osjećah kako mi gledaš u dušu.

Umalo posrnuh padeći ničice pred tobom.

Bacila bih ti se u naručje vrelim ciganskim žarom.

No,sva ta ljepota,ushićenje i zanos,

završila je kao da čitam prekrasno djelo pa,

stigavši do najzanimljivijeg mjesta,vidim da dalje više nema.

Ostala je još samo

sjetna čežnja noći, u dalekoj zemlji sna.