[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Možda je kraj onda kada se umorimo oboje.
Kada nam uzdasi utihnu.
Kada nas nada napusti.
Možda to nije ovaj trenutak.
Ali, strah me je jer ga osjećam blizu.
Osjećam da je vatra prestala da gori,
da sat otkucava posljednje trenutke naših slabosti.
Da ptica naših snova već odavno nije poletjela.
A našem suncu se
oblak smiješi.
Pomislim da nam vrijeme ide unazad, jer samo se sjećamo naše prošlosti.
Nase ptice dok je letjela.
Našeg sunca dok je sijalo.
Prisjećamo se svaki dan lijepih trenutaka kojih smo imali, kao da ih vise za nas nece biti.
Kao da naše sutra ne postoji.
Vjeru smo izgubili,a nadu sahranili.
Nismo ni primjetili, a već smo ostarili.
Ni naše snove nismo ispunili.
A trenutak dolazi.
Nemoj da plačeš, samo smo se izgubili.

Posted by Emsada

“I won’t stop writing about you; if the ink dried, I’d shout about you.”

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting