[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Daj mi da dugo, beskrajno dugo mirišem sadržaj tvojih vlasi neodređene ljepote, da usnem na dnu tvojih pramenova, da zaspim kao zraka svjetlosti u najdubljoj tami bezdana, da isčeznem i nestanem, poput ptice, poput drhtaja vjetra, osamljen poput gatova u najranijim zrakama osvita. Osjećam potrebu da u tvoje vlasi uronim svoje lice, da vječno tamo ostavim svoje uzdahe, dok polagano sanjarim i u potpunosti gubim svoje Ja, a uspomene se vraćaju s beskonačnim karikama melankolije. Tvoje bivstvo i tvoja ljepota moja je jedina molitva, dok se bezbrižno i nekontrolirano prepuštam oceanu struja koja me odnose u najljepše krajeve nadanja. Dopusti samo na trenutak da beskonačnim mirom okrijepim svoju dušu, da čujem valove noći u tvojim očima, da se poigram tvojim vlasima kao što se tvoja malodušnost poigrava mojim zadiljujućim kretnjama. Jer tad bi mogla vidjeti sve što ja vidim, osjetiti sve što ja osjećam, sav život i neživot u tvojim mračnim vlasima. U tom bi milovanju sav ocean i daleko azurno nebo bili nadomak ruku, a čeznutljive kapi kiše budile bi neizmjernu potrebu za vodom.

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting